Recenzija romana Parasite Eve, Hideaki Sene

Kada ugledni doktor biologije Toshiaki Nagashima izgubi suprugu Kyomi u prometnoj nesreći, obuzet je tugom, ali i jezivim osjećajem prolaznosti te postaje opsjednut reinkarnacijom svoje mrtve žene. Njezini bubrezi trebaju se donirati mladoj djevojci Mariko Anzai čiji su bubrezi otkazali. Doktor Nagashima osjeća se primoranim zadržati dio suprugine jetre u laboratoriju i ubrzo dolazi do zapanjujućeg otkrića kako stanice u jetri veoma brzo mutiraju. U početku, mutirane stanice doktora Nagashimu fasciniraju, a poslije dolazi i do šokantnog otkrića, a to je da se razvija nova dominantna vrsta na Zemlji, dominantnija i od ljudske vrste, vrsta koja sebe naziva Evom. Ta vrsta nije došla iz svemira, nego je eonima godina živjela na Zemlji u simbiozi s ljudima, točnije unutar ljudskih stanica kao „tvornice energije“ mitohondriji. . Eva je sposobna kontrolirati ljude i njihova tijela tako što signalizira njihove mitohondrije unutar njihovih stanica. Eonima godina Eva je čekala na buđenje i naposljetku je pronašla idealne uvjete u tijelu savršenog domaćina Kyomi. Na samom početku romana Eva se budi u Kyominom tijelu te izaziva prometnu nesreću. Uskoro počinje utjecati na doktora Toshiakija kako bi ovaj mogao osigurati da jedan od Kyominih bubrega bude transplantiran u mladu Mariko Anzai. Kao dio Kyominog tijela bubreg je također i dio Eve, koja će pripremati Mariko da bude pogodan domaćin za rađanje mitohondrijskog oblika života jer bi inače njezin imunološki sustav stvorio otpor. Ona toliko utječe na Toshiakija Nagashimu da on u svom laboratoriju uzgaja dovoljnu količinu stanica kako bi joj podario neovisno tijelo. Eva također obuzima i Toshiakijeva pomoćnika Sachiko Asakuru i privremeno ga kontrolira da može raditi na kulturama stanica. Konačno uzima kontrolu nad Asakurom za vrijeme trajanja konferencije na kojoj su Nagashima i Asakura trebali održati govor o mitohondrijama gdje Eva najavljuje svoju prisutnost. Ostavljajući Asakurino tijelo, vraća se u laboratorij. Toshiaki ju slijedi, a ona ga napada u obliku Kyomi dograbivši se njegove sperme koju koristi za oplodnju vlastite jajne stanice te potom bježi u bolnicu kako bi umetnula zigotu u Marikinu maternicu. Nakon što je umetnula zigotu u Marikinu maternicu, embrij se razvija, te se dijete rađa gotovo odmah. Eva očekuje da će dijete biti u mogućnosti svjesno mijenjati svoj genetski kod i tako se beskonačno prilagođavati savršenom obliku života. Eksperiment ne uspijeva jer je Toshiakijeva sperma nosila zaseban redak „muških“ mitohondrija naslijeđene kroz spermu koji se trebao izbrisati u novom evolucijskom poretku. To opiranje promjenama i borba za kontrolu tijela djeteta uzrokovale su izmjenjivanje muških i ženskih oblika. Dijete umire, a zajedno s njim i Toshiaki spajajući svoje tijelo s djetetovim kako bi spriječio eksploziju psiho kinetičke moći koja je prijetila da pobije mnogo ljudi.

U epilogu romana otkriveno je da su neki uzorci stanica Eve u Toshiakijevom laboratoriju preživjeli. Na sreću, uništeni su nedugo nakon što su pronađeni. Parasite Eve je SF/horor japanskog pisca Hideaki Sena. Po zanimanju Hideaki Sena je farmakolog i pisac. Uz Parasite Eve njegova ostala djela su: Brain Valley, Novels & Science, August Museum, 21st Century Robot, The Rainbow Planetarium, Menzel's Chess Player, Robot of Tomorrow, The Heart's Time Machine, Robot Opera, Descartes Sealed Room, The 9th Day, Science in Wonderland, Hideaki Sena's on Robots, Every Breath, Computer Kakumei. Na žalost, niti jedna od ovih knjiga nije prevedena kod nas (a vjerojano nikada i neće). Roman Parasite Eve prvi put je objavljen 1995. godine. Dvije godine poslije knjiga je i ekranizirana, a 1998. objavljena je računalna igrica za Play Station koja je sequel romana. Roman je strukturiran tako što je podijeljen u tri cjeline: Razvoj, simbioza i evolucija, dok u igrici vrijeme radnje odvija se kroz šest dana što pomalo aludira na biblijsko stvaranje svijeta tj. kreacionizam. Također, ono što je zanimljivo je da u igrici imamo glavnu protagonisticu Ayu Breu čija je majka Mariko Anzai, djevojka kojoj su donirani bubrezi sa Evinim stanicama u romanu. Premda zbog igrice imam afiniteta prema knjizi, te zbog toga što knjiga obrađuje zanimljivu temu, moram priznati da me knjiga i nije baš oduševila. U knjizi se pojavljuje jako puno medicinskih termina koji su previše čak i za kroničnog SF-ovca. Na sreću, na kraju romana postoji pojmovnik.