Recenzija romana Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja

Aldous Huxley je britanski književnik koji je najpoznatiji po svom romanu Vrli novi svijet. Svoju književnu karijeru započeo je 1916. kao pjesnik, a svoju prvi roman Cromovo ludilo objavljuje 1921. godine. Tijekom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća stvara svoja najznačajnija dijela, a to su prije svega romani Kontrapunkt i Vrli novi svijet. Ostala važnija djela su mu: Slijepi u Gazi, Giocondin osmijeh, Poslije mnogo ljeta, Vrijeme mora jednom stati, Majmun i bit, Vrata percepcije (esej koji je bio inspiracija za grupu The Doors), Genij i boginja, te Otok.

Vrli novi svijet je distopijski SF koji se ubraja među klasike. Radnja romana smještena je u London u 26. stoljeće, točnije u 2540. odnosno u 632. godinu Fordove ere (kako se spominje u knjizi). U ovom romanu društvo je oblikovano kroz eugeniku i učenjem u nesvjesnom stanju (hipnopedija). Također, društvo je hedonističko te teži postizanju sreće putem promiskuitetnog seksa i droge pod imenom soma. Ostvarivanje sreće potpomognuto je otklanjanjem čestih izvora ljudskog nezadovoljstva poput obitelji, umjetnosti, književnosti, filozofije, religije i dr. Tako oblikovan svijet iz jedne perspektive mogao bi se čak promatrati kao utopijski jer su ljudi sretni, nema gladi, bolesti, rata, starosti, tehnološki su napredni no to je sve samo privid budući da su ljudi podijeljeni u pet kasti (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Umjesto u obitelji, pojedinac se rađa u velikm vladinim zgradama gdje mu se ispire mozak sloganima "Zajedništvo, identitet, stabilnost"; "Svatko pripada svakome" (u seksualnom kontekstu); "Danas su svi sretni"; "Napredak je divan"; "Volim svoju odjeću"; "Kada pojedinac osjeća, zajednica pati"; "Bolje novo nabavljati, nego staro prepravljati"; "Novu robu u novu sobu"; "Bolje gram nego sram"; "Forda slavimo, orgije pravimo"... Religije su zamijenjene nekom vrstom kulta konzumerizma i kulta zadovoljstava. Prisutni su neki djelići tradicionalne vjere, kao što su kršćanski križevi, kojima je gornji krak uklonjen kako bi bili izmijenjeni u slovo T (a upravo je u znaku tog simbola Henry Ford proizveo prvi serijski automobil 1908.). Likovi u romanu dobivaju imena po povijesnim osobama. U romanu tako primjerice imamo obrede koji se slave poput Fordovdana, kolektivnih pjevanja i službe solidarnosti. Obredi sami po sebi su izopačeni elementi kršćanskog vjerovanja ili obreda, pa se primjerice u obredu solidarnosti kroz koji se „iskupljuje“ 12 muškaraca i 12 žena uz posvećenu drogu, glazbu pokrete i zazive „Najvišeg Bića“ stapaju se u transu u to „Najviše Biće“ kroz orgije. U Vrlom novom svijetu čovjek je dehumaniziran, oduzeta mu je religija, sloboda i umjetnost da bi mogao živjeti u nepreglednoj masi i zadovoljavati svoje nagonske potrebe. Porođaj, nešto što je sasvim normalno, ovdje predstavlja nešto odvratno i ponižavajuće za ženu. Riječi poput mama, otac, dom, obitelj, roditelji smatraju se nepristojnim. Monogamija i izlasci su nepoznanica jer svatko pripada svakome, a emotivni odnosi i dugotrajne veze smatraju se nepristojnim. U ovome romanu čovjeka se isto tako postavlja u infantilnu fazu, a djecu se stavlja u okolnosti primjerene odraslima. Budući da su djeca svjesno izložena seksualnim igrama u knjizi imamo situaciju kada dječaka koji ne želi sudjelovati u erotskim igrama odvode pomoćniku načelnika psihijatrijske službe.

Glavni lik u ovome romanu je John Divljak (John the Savage). Pojedinac rođen u rezervatu Svjetske Države, koji se spletom okolnosti susreće s modernom civilizacijom. Od ostalih likova u romanu imamo Tomasa (alfa) direktora „Centra za inkubatorsku proizvodnju i sistemsku obradu“ za London, a poslije se u romanu uspostavi da je on otac Johna Divljaka, Henry Foster (alfa) administrator u Centru i partner Lenine Crowne, Lenina Crowne (beta plus) radi na vakcinaciji u Centru a John Divljak je zaljubljen u nju, Mustafa Mond (alfa plus plus) svjetski upravitelj za zapadnu Europu, Bernard Marks (alfa plus) psiholog, Benito Hoover (alfa) Lenin prijatelj, Helmholz Watson (alfa plus) predavač u Višoj školi za emocionalnu inteligenciju (Odsjek za pisanje tekstova), Fanny Crowne (beta) radi na flaširanju embrija. U romanu Lenina je dobila ime po Lenjinu, a Fanny po Dori Kaplan koja je poznata po neuspjelom atentatu na Lenjina. Ironično, u Vrlom novom svijetu njih dvije su prijateljice. John smatra da se otrovao civilizacijom, u koju je doveden na promatranje, kao predmet znanstvenog istraživanja i radije bi izabrao nesreću nego lažnu sreću u kojoj žive građani Svjetske Države. Odrastajući u rezervatu s majkom, kao dijete John proživljava nepravdu i diskriminaciju. Majka koja se navikla na užitak i somu u Svjetskoj Državi i ovdje se predaje onome što se nudi (ljubavnicima i meskalinu). Patnja i samoća Johna dovode do otkrića duhovnog i emocionalnog svijeta, a proradila mu je i savjest zbog majčine smrti jer je bio grub i htio ju je dozvati u stvarnost. Sebi je obećao da neće zaboraviti svoju majku u čijim je umirućim očima vidio užas, da će zaboraviti Leninu, djevojku u koju se zaljubio ali je ne može prihvatiti zbog promiskuiteta i nesposobnosti za dublje emocije. U razgovoru s Nadzornikom otkriva do kraja jezovitost i neljudskost Svjetske Države. Njezin vrh zna istinu, ali je skriva od većine. Gledajući mnoštvo osoblja u bolnici za umiranje (koja ironija) kako dolazi preuzeti dnevnu dozu droge, John pokušava probuditi njihov uspavani duh pozivajući ih na slobodu, ali bezuspješno, jer je građanima Svjetske Države obmana postala jedina stvarnost. Poslije toga John odlazi u samotnjački život pustinjaka u svjetionik u blizini Londona, te se pokušava očistiti od otrova civilizacije i okajavati svoje grijehe te savladati svoje nagone. No nagoni su veliki, pa svoje tijelo kažnjava bičevanjem. Na posljetku novinar potajno snimi Johnovo samobičevanje i javno ga prikaže, zbog čega masa ljudi dođe kod Johna i u transu traže bičevanje jer ih je bol opčinjavala svojim užasom. Pokrenuti užasom i bolom; pokrenuti unutarnjom navikom zajedničkog sudjelovanja u svemu, željom za jednodušnim i zajedničkim sudjelovanjem koje im je obrada tako neiskorjenjivo usadila, oni su započeli oponašati Johnove bezumne pokrete. Na kraju netko počne zazivati "Forda slavimo, orgije pravimo" svi to prihvate i sve se završava s orgijama. Pod utjecajem orgijastičkog raspoloženja i some John i sam sudjeluje u orgijama. Kada se probudi i shvati da je i sam bio zahvaćen kandžama ludila mase, da je pogazio svoje ideale i da nije uspio sačuvati svoj zavjet, ubija se.

Čitajući ovu knjigu nisam mogao a da ne primijetim kako Vrli novi svijet u nekim svojim segmentima nalikuje na doba u kojem živimo. Soma iako ne postoji, u stvarnom svijetu različit broj droga je u porastu, a neke države ih čak pokušavaju i legalizirati. Imamo i kulturu konzumerizma, gdje ljudi troše više nego što mogu zaraditi i tako postaju robovi kapitalizma. Ono što me je zaprepastilo čitajući ovaj roman je nepodnošljiva lakoća kojom likovi žive, a upravo zbog te nepodnošljive lakoće življenja nema potrebe ni za heroizmom, ni za plemenitošću, ali ni za poniznošću. Zbog toga što nema heroizma u Vrlom novom svijetu, likovi su već u samom početku osuđeni i zacrtana im je sudbna. Po izlasku roman Vrli novi svijet izazvao je brojne kontroverze. U Irskoj 1932. roman je bio zabranjen. 1980. godine roman je povučen iz škola u Milleru, Missouri. 1993. roman se pokušao povući iz obavezne školske lektire jer se središnja radnja romana bavi negativnom aktivnošću. Smatram da je Aldous Huxley napisao roman koji je zapravo upozorenje na potencijalni cilj kapitalističkog društva za koji se ipak teško sa sigurnošću može reći da nije nemoguć i da knjiga predstavlja kritiku društva i onoga prema čemu društvo ide.

#photo #hot